Stećci su autohtoni srednjevjekovni nadgrobni spomenici,
ukrašeni plastičnim prizorima iz života, lova, viteških
turnira i natpisima "bosančicom", domaćom varijantom
ćirilićnog pisma. Stećci su spomenici i čuvari tajne jednog
danas zagonetnog i nerasvijetljenog vremena bosanske
istorije. Čuvari tajne, ali i ključevi za njeno otkrivanje, za
dešifrovanje i onog davnog i ovog današnjeg bosanskog
čovjeka.
Zapis stećka iz 1094 godine:
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a
postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i
svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego
on sam.
Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I
vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije
tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al`
uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi
mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni
jedne suze za me.
Zapis sa stećka iz 1167 godine:
A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u
Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje
vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi
no istine,vislje uzimanja no davanja.
Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci
nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i
da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom
posteljom odmoris,osmijehom razveselis.
O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce
da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja
hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona
budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne
budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad
ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada
sjetiti,mene i moje ljubavi.
Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo
glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg
trena,vridlo me i rodit.
Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi
biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.
1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.
Zapis sa stećka iz 1174 godine:
A sej je kam od Trtise.
Zivjeh mirno,Boga molec i zla ne mislec.
Ovden,gdi mi je kam,ubi me grom.
Zasto Boze?
Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok
odgovor ne dobijem.
1174 godne po Gospodu nasem.
Zapis sa stećka iz 1205 godine:
A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje
na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i
djeda i djedovog djede djeda,lezi samo biljeg njegov,jer je
on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji,tamor gdji je i Sonce
drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi
tudji i dusi mojoj strani.
Kulinu,matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda
stid ni zal.
I kadah bih bil,kakor vi jeste,opeta bih bil isti kakor ja
bih.Vi nikdar necte biti kakor ja,a ja ne mogu biti ko tsto
nekdar bi.
Blagosloven ko procita i zmisli se,a lud koji privali.
Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin..
Zapis sa stećka iz 1258 godine:
A se lezi Ljubljen,u Vrhbosni rozden,u Vrhbosni
zakopan,na svojini na plemenitoj.
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam
stajah,razmisljah,oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to
da nebo ne stari,a iz njeg se stalno razdaju nova i nova
godisnja doba.
I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al`
ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to
konacno stati.
Al`,nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je.
Kam mi usjece Drazeta,a zapis upisa Husan,ne da pokazu
da bjeh,vetc da me vislje neima.Ljeta Gospodnjeg 1258..
Zapis sa stećka iz
1273 godine:
A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.Biljeg
postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj
grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi su dani
izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim
hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra
djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i
ja.Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u
Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..
Zapis sa stećka iz
1303 godine:
A se lezi Prijezda
Viganj,na svojini,na plemenitoj ukraj
Jajca.
Hodih,al` ne dojdoh.Gradih,al` ne zgradih.Sadih,al` ne
znjeh.Govorih,al` ne iskazah.Voljeh,al` ne bijah voljen.
Sad odoh,a ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne
zavrsih.
Ne ticaj mi ovi kam,jerbo tce isti Bog na tvoje kostji
stavit.Ni ti nisi zavrsil sve sto si zmislil.1303 po vremenu
Gospodina,a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..
Zapis sa stećka iz
1327 godine:
A se lezi Dinko Vlkac,mladji od dvaest proletja,a berzi od
jesenjeg vjetra.
Ubi me na nevjeru Semrad,lojs sin od gorjega otca Zleba
izdanek.
Bozje,Ti ak hos,i ak moz,oprosti im.Ja nit molgu,nit
hotju,nit njem,ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva.
Kam usijetce Vitaca,a biljeg upisa Miltos vojenom
ruhkom,ali samo ono tsto mu ona rijetce.
Boze,ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kam jos dulgo
cemo se glijdati u otci.U godini Gospoda nasega 1327,kad
u Bosni bjese Stjepan Kotromanic Ban..
Zapis sa stećka iz
1389 godine:
A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja
voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne
utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu
moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj
isti,al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi
sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih
otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma
tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne
pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u
dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja
ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom
mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi
kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi
docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od
Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh
starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne
dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to
zeljase..
Zapis
sa stećka iz 1402 godine:
A se lezi
Linil,Gostja Hotjena najstarsi sin.Mlogo sam
hotjeo,al sad vidjim da liscem u lisce s` kami nejma
razlika izmedju lisca.
I dervo mojze bit ogromno ko hum,al` listje mu pajda uz
korijenje.
Kuda ijdes clovjece?Zar ti je vetja pamet u noghami no u
glavji?!
Biljeg usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen,a pisa
dijak Sanko.V Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402..
Zapis sa stećka iz
1422 godine:
A se lezi Asta,Bogcina Zlousica ksci,a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade
projsetala i onaj poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Namjernice,ne tici mi kam,nek oni koji netcine utcine tsto
ja ne utcinih,jer ja tek sad znam kako dusu perze
neispunjena davanja.
1422 ljeta,kad se radovase sretni,a ja zmreh.
Zapis sa stećka iz
1447 godine:
A se leze Krksa i Kalija na svojini,na plemenitoj u
Kljucu.Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog
nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog
listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i
pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim
nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre,za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i
ja.
Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini
kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a ko ne,pa i u
smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u
zivljenju bjesmo.
Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli
ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š)
Ostojic..
Zahvaljujemo se stranici:
www.zemljabosna.com
|
