Sve je pocelo sa Mostom... i grad je dobio ime po njemu.

 Nekada se na mjestu Starog mosta nalazio drveni most,
 koji se prestao koristiti zbog neopuzdanosti i krhkosti.
 Gradnja novog mosta trajala je od 1557. do 1566. godine.
 Njegov elegantni luk dug 30 i visok 20 metara djelo je
 Turskih graditelja. 
 Sa obje strane Mosta izgradjene su kule, kao njegovi
 cuvari.
 Na desnoj obali - kula Halebija, izgradjena u XVII vijeku. U
 njoj su bili smjesteni vojska i zatvor. Napravljena je u cilju 
 odbrane sa zapada.
 Kula Tara, takodje izgradjena u XVII vijeku, nalazi se na
 lijevoj obali i opasana je debelim bedemom. Kula Tara
 nema prozora. Koristila je kao skladiste baruta.
 Kula Hercegusa izgradjena je u XV vijeku, za vrijeme
 vladavine Herceg Stjepana, po kome je i dobila ime.
 Sluzila je za odbranu nekadasnjeg drvenog mosta.
 Kule i danas postoje, iako znatno ostecene u toku rata u
 BiH.

 "Stari most, gradjevina neimara Hajrudina, koja je
 vijekovima odolijevala svakom "vaktu i zemanu", sada
 podsjeca na teskog ratnog invalida kome su amputirane
 obje ruke gotovo iz ramena", rekao je za podgoricki
 dnevni list "Pobjeda" (decembar '99.) slikar Salko - Braco 
 Pezo. "Na onom sto je od cudesnog kamenog polumjeseca
 ostalo na lijevoj obali, nadgradjena je celicna platforma s
 koje se opet izvode cuveni skokovi "laste" u modrozelenu
 Neretvu s visine od oko tridesetak metara. Desetak metara
 uzvodno, drveni most koji sada spaja obale, ukrasen je
 velikom zicanom mrezom na kojoj su tek konture
 nenadmasne gradjevine", nastavlja Pezo pricu o Mostu.

 "Ja sam za to da se Most ne obnavlja, no da se kao
 opomena na prosla vremena ostavi ovakav kakav jeste,
 ogradjen visokom bodljikavom zicom, za vijek - vjekova",
 jedno je od glasnih razmisljanja Emira Balica,
 neprevazidjene mostarske legende i sampiona u
 skokovima sa Starog mosta... "Naravno, Most treba
 obnoviti, ali koju stotinu metara dalje, uzvodno prema
 Tepi".