Livno je grad u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine,
sa oko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u
općini (procjena: 2003). Površina općine iznosi 994 km2.
Najznačajnije je mjesto Livanjskog kantona, čije je
kulturno i privredno središte. Grad leži na 730 m iznad
mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u
podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka
Bistrica. Livno ima stabilnu, umjereno kontinentalnu klimu s
jakim vjetrovima, hladnim zimama, nestabilnim proljećima,
toplim ljetima i kišovitim jesenima. Ravnomjerno strujanje
zraka i relativno visoka osunčanost sa oko 2250 sati
godišnje (prema procjenama najveći broj sunčanih dana u
zemlji) čine ga posebno povoljnim za život. Livanjsko polje,
čije je Livno najveće mjesto, je najveće kraško polje u
ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na
ulicama ovog drevnog bosanskog grada. Trag starih
vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu
Livna, Gornjem gradu ili Fehri, koji je kao historijsko jezgro
današnjeg Livna nastao tokom 400 godina osmanske
vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u
osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula,
kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko
Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist za njih će reći:
"...da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću,
skladom sa prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u
mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i
amfiteatralan položaj grada sa brežuljcima i glavicama,
učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da sa
njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje
livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji". Džamije su u
svojim kamenim temeljima utkale vijeka življenja na
jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova
i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i
nemari. Tokom svoje bogate historije grad Livno brojao je
14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija "na četiri
vode", koje su postojale u različitim trenucima osmanskog
perioda. Tako se na listi livanjskih džamija nalaze:
Starogradska, dzamija Sinana Čauša (Džumanuša),
džamija Bali-age Ljubunčica (Balaguša), Hadži Ahmeta
Dukatara (Glavica) sa jedinstvenom sahat-kulom,
Muhameda Spahije (Perkuša), Mustafa-paše ili Lala-paše
(Beglučka), Pašina (Atlagica), Tepet, Boruša, Bušatlijina
(Milošnik džamija), Zavra, Firdusova, Piragića (mesdžid) i
Čurčinica.
