Sedamdesetih godina XX stoljeća javljaju se prvi
 industrijski pogoni. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu
 glavni nosioci industrijskog razvoja bili su u oblasti
 hemijske industrije i industrije plastičnih masa - Plastikal, u
 oblasti grafičke industrije odnosno pravljenja i prerade
 kartonske ambalaže - Kartonaža, u oblasti
 metaloprerađivačke industrije - UNIS, u oblasti tekstilne
 industrije - Moda. Trgovina je imala snabdjevački karakter
 (uglavnom trgovina na malo), dok je razvoj ugostiteljstva i
 turizma počeo tek od 1976. godine gradnjom prvih
 ugostiteljskih objekata. Saobraćajna veza poboljšana je
 krajem sedamdesetih godina tj. asfaltiranjem putova
 magistralnog značaja Tuzla - Zvornik, regionalnog značaja
 Međaš - Živinice, Caparde - Šekovići, Caparde - Snagovo -
 Zvornik, kao i mreža lokalnih putova. Izgradnjom
 saobraćajnica naselja su povezana sa centrom općine što
 je stvorilo bolje uvjete za brži razvoj privrede općine
 Kalesije i njenu povezanost sa drugim susjednim
 općinama. Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu izgrađen
 je i jedinstven sistem PTT mreže. Prva ambulanta je
 izgrađena u prvoj polovini šezdesetih godina.

 Brži razvoj privrede i porast broja stanovništva odrazio se
 na razvoj školstva ali i općenito na kulturne prilike u
 poslijeratnom periodu. Donošenjem zakona o obaveznom
 osmogodišnjem školovanju 1949. godine pristupilo se
 gradnji prvih školskih objekata. Tako su 1954. godine
 sagrađene dvije osnovne škole u Memićima i Tojšićima. Sa
 postojeće dvije iz ranijih perioda postojala su četiri školska
 objekta.  Kulturni život odvijao se kroz djelatnost Narodnog
 Univerziteta u čijem sastavu su djelovali: biblioteka, dom
 kulture i čitaonice. Na području Kalesije izgrađeno je
 ukupno 22. objekta kulture od kojih u urbanom području
 Kalesije 3, a u ostalim djelovima općine 19. objekata.
 Pored navedenih institucija, obrazovni i duhovno - kulturni
 sadržaji odvijali su se i kroz vjerske objekte odnosno
 džamije, mektebe i crkve