Bosansko
Grahovo je grad i središte
istoimene općine u
jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja se upravno
nalazi u sastavu Livanjskog kantona.
Na
području
današnjeg
Bosanskog
Grahova
pretpostavlja
se da je bilo života još u prethistoriji. Najvjerojatnije oko
4.300 godine p.n.e, u toku srednjeg neolita, datiraju ostaci
jednog ili više naselja sojeničarskog tipa pronađenih na
lokalitetu "Soline kuće". Iz vremena oko 2.300 godine
p.n.e, koje pripada ranom bronzanom dobu nađeni su
kulturni slojevi na Gradini i Gradinici, kao i grobovi u blizini
sela Luke.
Bosansko Grahovo se kao naseljeno mjesto spominje pod
imenom Salvia, a nalazilo se na rimskom putu, koji je
vodio iz pravca Salone prema sjeveru, pravcem na kojem
su osim Salvije ležali i Resanovci, Donji Unac, Petrovac,
Hum Kokoruš (Sarnade), a odatle dalje lijevom obalom
Sane na Prijedor (Ad Pretorivm?) i Boćim kod Dubice za
Sisak. Iz tog vremena datiraju i rimski nadgrobni
spomenici sa natpisima pronađeni u blizini policijske
stanice u Grkovcima tokom 1970-ih. Pretpostavlja se da se
na području Bosanskog Grahova osim Salvije nalazilo i
drugo rimsko naselje, poznato pod imenom Stridon.
Kraj Rimskog carstva je početak velike seobe naroda.
Doseljavanje Slavena na prostore Grahova teče kao i u
ostalim krajevima ovog dijela Bosne. O tome svjedoči
novčić pronađen u jednom grobu u okolici grada.
U vremenu koje je uslijedilo na području Bosanskog
Grahova historičari bilježe prvu pojavu bosanskih krstjana
(pripadnika Crkve bosanske, "heretika", u historiografiji
poznatih kao bogumili). Iz vremena 12. stoljeća datiraju
stećci "dobrih Bošnjana", koji se i danas mogu pronaći u
selu Pržina i njegovoj okolici. Iz perioda Bosanskog
kraljevstva datiraju i tragovi starog rudnika boksita u
Bastasima, koji je vjerojatno otvoren za vrijeme kralja
Tvrtka I Kotromanića. Prema narodnim predanjima tu su
radili saksonski rudari, porijeklom iz današnje Njemačke.
Bosansko Grahovo kao mjesto u Bosni potpada 1463. pod
osmansku vlast. Četiri stoljeća osmanske vladavine učinili
su da naselje dobije orijentalni pečat u svom tkivu, što je
karakteristika najvećeg dijela sličnih mjesta u Bosni i
Hercegovina. Dolaskom Osmanlija naselje i dalje ostaje
beznačajna tačka na rubu Osmanskog carstva, u kojem
uglavnom živi pravoslavno i muslimansko stanovništvo. Od
značaja za Bosansko Grahovo i Grahovsko polje s njegovim
mahom pravoslavnim stanovništvom, bili su agrarni ustanci
iz druge polovine 19. stoljeća.
Ni u narednom periodu Bosansko Grahovo nije doživjelo
procvat, kakav su možda očekivali njegovi stanovnici.
Umjesto toga mjesto ostaje uspavana kasaba na rubu
Bosne, koju zaobilaze brojne promjene u društvu, koje su
prošle područjem Jugoistočne Evrope. 1878. Bosanko
Grahovo je ušlo, kao malo naseljeno mjesto sa tipičnim
bosankim planinskim karakterom, u sastav moćne Austro-
Ugarske, gdje ostaje do kraja Prvog svjetskog rata 1918.
Bosansko Grahovo nije doživjelo ništa bolju sudbinu ni u
vrijeme jugoslavenskih država, kad postaje zasebna općina
u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na granici sa
Hrvatskom, što je i danas.
TURIZAM:
Prelijepo planinsko - brdsko područje visokih šuma,
prostranih pašnjaka i čistog zraka sa biserom "Šatorskim
jezerom" na planini Šator. Izuzetno je odredište ljubitelja
prirode, izletnika, planinara i lovaca. Na ovoj atraktivnoj
lokaciji, uz veoma dobar i obilježen pristupni put obnovljen
je motel koji pruža mogućnost noćenja.
