Ova
pasmina živi na području BiH hiljadu godina
unazad, o
čemu svijedoč i pisani dokument. Kroničari su ovog psa
registrirali prije deset stoljeća pod nazivom
Kanis montanus - planinski pas, a od davnina ga je naše
domaće stanovništvo nazivalo Tornjak.
Tornjak je kao
autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981.
godine pod imenom "Bosansko-hercegovački
pastirski pas-
tornjak".
Tornjak
je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro
kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili
dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim
kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape
odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima
izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani
su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom.
Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je
poželjnjija, osobito griva vrata i "zastavice" na nogama i
repu.
Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i
dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim
varijantama osobito se cijeni oštrija razgarničenost boja.
Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa.
Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja
je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina
mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke
56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od
visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je
oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi.
Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima,
oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima
napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u
izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju
gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni
potrebno vršiti, jer večina uzgajivača, koji imaju
višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se
uči, a ne dresira.
|