Uz Makedoniju, Bosna i Hercegovina je bila najsiromašnija
 republika u SFRJ. Poljoprivreda je uglavnom bila u
 privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni,
 dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice
 centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik
 broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u BiH je
 forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala
 velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine
 ratovanja uništile su bosansku privredu i infrastrukturu, pa
 je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995., proizvodnja se
 malo oporavila 1996-98., ali rast se znatno usporio 1999.
 godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine.
 Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 40%. Teško je
 tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entita
 obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su
 ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave
 sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u
 svim segmentima društva. Prema procjenama iz 2003.
 godine BDP iznosi otprilike $24.31 milijardi, a raste 3,5%
 godišnje. BDP po glavi je $6.100. Po sektoru, 13% BDPa
 otpada na poljoprivredu, 40.9% na industriju, te 46.1% na
 servisne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno.

 Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su:
 žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne
 industrijske grane su: proizvodnja čelika, ugljena, željeza,
 automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja
 duhana, namještaja i prerada nafte. Glavni partneri za
 izvoz su Italija (29%), Hrvatska (18.5%), Njemačka
 (17.3%), Austrija (9.3%) i Slovenija (6.7%). Glavni
 partneri za uvoz su Hrvatska (24.3%), Slovenija (15.5%),
 Njemačka (13.6%), Italija (12%), Mađarska (7.6%), i
 Austrija (6.6%).