|
Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina
ima
bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj
na ostale zemlje
Balkana, a kadkad i na cijeli
svijet. Ona se ispoljavala na
raznim područjima
ljudske djelatnosti, a uključivala je
muziku,
književnost, film, likovnu i primijenjenu
umjetnost,
te design i suvremene medije. Bosna i
Hercegovina je uz
Mađarsku, jedina zemlja u
regiji, koja je dala više od
jednog dobitnika
prestižne Nobelove nagrade: Vladimir
Prelog
dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za
književnost.
Glavni grad Sarajevo je bio domaćin
14. Zimskih
olimpijskih igara, koje su bile ne
samo druženje mladih
sportista iz cijeloga
svijeta, nego i igre kulture, mira i
prijateljstva.
Muzika Bosne i Hercegovine ima
dugu i slavnu historiju.
Tradicionalna muzika
Bosne je mješavina raznih balkanskih
uticaja, u
kojoj se susreću najrazličitiji motivi i
žanrovi.
Najčuvenija je ipak sevdalinka,
ljubavna pjesma
karakterističnog izraza, koja u
Bosni ima veoma dugu
tradiciju, a odlikuje je
sentimentalna muzikalnost i poetski,
romantični
tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer
je u osnovi turske riječi "sevdah" - ljubav. U
bivšoj
Jugoslaviji Bosna i Hercegovina se
izdavajala čitavim nizom
veoma uspješnih pop i
rock formacija, među kojima su:
"Bijelo dugme",
"Indexi", "Ambasadori", "Teška industrija",
"Vatreni Poljubac", "COD", "Plavi orkestar",
"Crvena
jabuka", "Zabranjeno Pušenje", "Merlin",
"Hari Mata Hari",
"Kamen na Kamen" bile
najpopularnije. Osim vokalno-
instrumentalnih
sastava treba spomenuti i pjevače zabavne
muzike, koji i danas pripadaju samom vrhu domaće
zabavne muzike kod nas. Tu se ubrajaju: Kemal
Monteno,
Zdravko Čolić, Davorin Popović, Seid
Memić Vajta, Neda
Ukraden, Jadranka Stojaković,
Mahir Paloš, Jasna Gospić,
Alma Čardžić, a među
novim zvijezdama ističu se: Fuad
Backović Deen,
Mija Martina, Selma Bajrami, Igor
Vukojević,
Boris Režak, Al Dino, Tinka Milinović i drugi.
Iz
Bosne i Hercegovine porijeklo vuku i: Dragan
Stojnić, Ibrica
Jusić, Krunoslav Slabinac,
Bisera Veletanlić, Senka
Veletanlić, Ivo
Fabijan, Boris Novković, Ivan Mikulić,
Romana,
"Feminem", Ružica Čavić. Bosna i Hercegovina je
i jedna od prvih zemalja alternativne i urbane
kulture u
regiji, koja se može pohvaliti veoma
kreativnom i mladom
scenom. Ovdje u prvom redu
valja spomenuti našeg
najpoznatijeg hip-hop
pjevača Edina Osmića, poznatijeg
kao Edo Maajka,
čija slava prelazi i područje Balkana.
Bosna i
Hercegovina ima i recentnu godišnju muzičku
nagradu Davorin, koja vrednuje nabolja
dostignuća
aktuelne produkcije u pop i rock
žanrovima.
Narodna i tradicionalna muzika, te folklor
obojen raznim
etno-motivima balkanske i
orjentalne muzike čine
bosansku muzičku scenu
još raznovrsnijom i unikatnijom.
Prvu ligu
pjevača narodne i tzv. novokomponovane muzike
kod nas čine: Halid Bešlić, Halid Muslimović,
Haris Džinović,
Hanka Paldum, Šemsa Suljaković,
Fahreta Jahić alias Lepa
Brena, Ferid Avdić i
drugi, koji uživaju u velikoj
popularnosti, ne
samo kod nas, nego i u svim zemljama
regije.
Bosna i Hercegovina ipak je najviše ponosna na
svoje interpretatore tradicionalne gradske
ljubavne pjesme
sevdalinke, koji su rasli u
okrilju nekadašnjeg ansambla
muzičkog programa
Radiotelevizije Sarajevo. Sa valova
radija svoje
su velike karijere u bivšoj Jugoslaviji počeli
šampioni sevdalinke, kao što su: Zaim Imamović,
Safet
Isović, Nada Mamula, Beba Selimović, Zehra
Deović,
Nedžad Salković, a danas zvuke
sevdalinke svijetom
pronose veoma uspješni
ansambli poput mostarkog
"Mostar Sevdah
Reuniona".
Bosansko-hercegovačku književnost čine mnoga
poznata
djela, pisana perima napoznatijih
književnika kod nas.
Ivo
Andrić je najznačajniji predstavnik
domaće književnosti i
dobitnik Nobelove nagrade
za književnosti
1961. godine za
"kompletan književni opus
o historiji jednog naroda".
Vrhunac tog rada
je bio roman "Na
Drini Ćuprija". U sam
vrh literarnog
stvaralaštva kod nas spadaju i autori:
Meša
Selimović (Derviš i smrt, Tvrđava),
Ivan Franjo Jukić,
Isak
Samokovlija,
Petar Kočić,
Hamza Humo,
Svetozar Ćorović,
Hasan Kikić,Branko
Ćopić,
Nedžad Ibrišimović,
Ibrahim
Kajan,
Miljenko Jergović,
Aleksandar Hemon i mnogi drugi
velikani. Od
pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji je
Aleksa Šantić, ali i
Musa Ćazim Ćatić,
Antun Branko Šimić,
Jovan Dučić,
Mehmedalija Mak Dizdar,
Skender Kulenović,
Abdulah Sidran,
Izet Sarajlić i drugi. Tokom osmanskog
doba,
mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili
poznati u
orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni
razvija se
Alhamijado književnost.
Dramska književnost u Bosni i Hercegovini
nema dugu
tradiciju. Među najznačajnije
dramatičare ubrajaju se:
Ahmed Muradbegović,
Velimir Stojanović,
Abdulah Sidran,
Safet Plakalo,
Nedžad Ibrišimović,
Almir Imširević,
Almir
Bašović...
Važno je spomenuti da je prisutnost triju
vjera u
Bosni i
Hercegovini imala ogroman uticaj na
kulturni razvoj
zemlje.
Sarajevo je jedini grad pored
Jerusalema, koji ima
pravoslavnu crkvu,
džamiju i katoličku crkvu kao i sinagogu
udaljene 100 metara jedne od drugih.
Najznačajniji
eksponat
Zemaljskog muzeja u Sarajevu je
sarajevska
Hagada, tradicionalna
jevrejska knjiga koju su Sefardi
donijeli u
Sarajevo po svome izgonu iz
Španije. Orijentalno
nasljeđe Bosne i
Hercegovine vidi se također i u brojnim
impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i
svjetovne
arhitekture, iako je dio objekata
srušen ili uništen tokom
vremena, posljednji put
tokom agresije na BiH
1992-1995.
Među najznačajnije objekte iz osmanskog perioda
valja
izdvojiti
Begovu džamiju i
Carevu džamiju u Sarajevu,
Aladža džamiju u Foči,
Ferhadija džamiju u Banja Luci,
džamije u
Mostaru,
Travniku i
Livnu, te brojne druge
sakarlne objekte
islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i
Hercegovina posebno je poznata i prema svojim
mostovima iz osmanskog perioda, gdje posebno
treba
izdvojiti:
Stari most u
Mostaru, Most Mehmeda paše
Sokolovića u
Višegradu,
Arslanagić most u
Trebinju, te
repliku Starog mosta u Mostaru
u umanjenoj verziji na
rijeci
Bistrici u
Livnu.
Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine
sastoji se od
nekoliko stilova, ovisno od
vremena u kojem je građena,
odnosno kojem
crkvenom krugu pripada. Tako bosanske
katoličke
crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki
posebni
"bosanski" stil vitkih zvonika sa
visokim, kosim krovovima i
tako se harmonično
uklapaju u gradski ili seoski krajolik.
Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni stoje u
Sarajevu,
Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i
Bihaću, dok su
najznačajniji samostani
franjevačke provincije Bosna
srebrena u
Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu.
Sakralni objekti rimokatoličke crkve u
Hercegovini imaju
uglavnom
primorsko-mediteranski karakter (baš kao i
pravoslavne crkve i objekti), građeni su od
bijelog kamena,
a odlikuje ih gotovo
minimalistički stil, koji se u novijoj
arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i
savremene
tokove crkvene arhitekture u svijetu.
Ovdje su poznate
Duvanjska bazilika u
Tomislavgradu, te crkve i samostani u
Širokom
Brijegu, Čapljini i Mostaru.
Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u
sjevernijim
dijelovima zemlje, pogotovo uz
rijeku Drinu ne razlikuju se
previše od sličnih
crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje
na
činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su
se pak u
dijelu srpske-crkvene arhitekture
vodili principima crkvene
gradnje na zapadnom
Mediteranu, tako da pravoslavne
crkve u Bosni
imaju uvijek iznova slične motive, koji
podsjećaju na gradnju u
Italiji,
Francuskoj i
Dalmaciji.
Najpoznatije pravoslavne crkve
stoje u
Sarajevu,
Banja
Luci,
Mostaru,
Tuzli,
Trebinju,
Livnu i
Bosanskoj Krupi.
Novovjeki crkveni objekti
po gradovima manjeg bh. entiteta
danas nalikuju
kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice,
te
bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat.
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva
Bosne i
Hercegovine otpada na
bosansko-hercegovački film.
Filmovi iz Bosne
i Hercegovine su prva dva desetljeća
nakon
Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz
narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale
najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i
poznate i
slavne bitke partizana protiv stranih
okupatora i domaćih
izdajnika (Filmovi "Kozara",
"Sutjeska", "Bitka na Neretvi",
"Valter brani
Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg
filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih
i 1980-ih
godina, kad je stvoren i poseban
bosanski filmski izričaj.
Filmovi su mahom
obrađivali socijane teme, ne rijetko i
kao
socijanu kritiku na račun socijalističkog
društva, a
povremeno bi se našlo mjesto i za
savremene, urbane
teme, na koje su ipak uglavnom
bili pretplaćeni autori iz
drugih centara.
Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih
godina, filmsko
stvaralaštvo u Bosni i
Hercegovini se pojačano budi i otprve
donosi
fantastične rezultate. Filmski režiser
Danis Tanović
je
2002. godine dobio popularnog Oskara,
prestižnu
nagradu Američke filmske akademije za
film "Ničija
zemlja" u kategoriji najbolji strani
film. Veliku popularnost
imao je i film Pjera
Žalice "Gori
vatra", kao i njegov
sljedeći projekt,
film "Kod
amidže Idriza". Slično je i sa
filmom "Ljeto
u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji
na
internacionalnim filmskim festivalima odnosi
nekoliko
nagrada. U kategoriji kratkog filma
valja izdvojiti film "10
minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji
je dobitnik
nagrade "Najbolji kratki film
Evrope"
2002. godine.
U Bosni i Hercegovini izlaze tri dnevna
lista: dva u Sarajevu
i jedan u Banja Luci.
Dnevni avaz je najtiražniji list u zemlji
i
mješavina dnevnika i tabloida, Oslobođenje
baštini bogatu
tradiciju političkog novinarstva
kod nas, dok su banajlučke
Nezavisne novine
jedinstven glas angažiranog i objektivnog
novinarstva. Uz ova tri dnevna lista u Bosni i
Hercegovini
izlaze i vrijedni primjerci
sedmičnih političkih magazina,
među kojima su
BH Dani svakako na prvom mjestu, a
slijede ih Slobodna Bosna i Ljiljan,
koji su zbog niza afera i
niskih političkih
igara zadnjih godina izgubili na kredibilitetu
kod ozbiljnih čitatelja. Veoma su popularni i
tabloidi, koji
donose aktualne priče o aferama i
ljubavima iz života
slavnih, među kojima je
sarajevski As već desetljećima
prvi, a u
stopu ga prate i Express i Max.
Magazini
namijenjeni isključivo ženskoj
čitateljskoj publici su: Azra i
Gracija, a rado se čita i zagrebačka
Glorija, koja ne rijetko
donosi i priče iz
bosanskog visokog društva.
Bosna i Hercegovina ima javni
radiotelevizijski sistem, koji
se sastoji od tri jedinice: glavne
nacionalne radijske i
televizijske kuće
Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHTV
1 i BH
Radio 1), te po jednog entitetskog emitera:
Federalne televizije
FTV u Federaciji i Televizije Republike
Srpske
RTRS u manjem entitetu. Medijsku sliku u
zemlji
upotpunjuje i nekoliko privatnih
televizija, od kojih valja
izdvojiti
OBN,
NTV Hayat i
TV Pink, koje se mogu pratiti u
cijeloj
zemlji, a ne treba zaboraviti ni regionalne
televizijske programe u većim gradovima Bosne i
Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Bihać,
Travnik,
Mostar).
Kablovska televizija odnosno
satelitska televizija u
Bosni i Hercegovin
imaju također veliki broj poklonika, a
najradije
se prate televizijski programi susjednih
zemalja,
zabavni programi iz Njemačke i Italije,
informativni
programi engleskog govornog
područja, kao i gotovo sve
vrste muzičkih
programa, uključujući i novu
multinacionalnu
televiziju
MTV Adria, u kojoj Bosna i
Hercegovina
također učestvuje.
Radio u Bosni i Hercegovini i dalje ima
veliki broj poklonika,
što ni ne čudi, ako se
zna, da je BiH jedna od zemalja sa
najgušćom
mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih,
regionalnih i gradskih radio-stanica, koje
zadovoljavaju
najširi sloj slušateljstva u
zemlji. Ipak specijalizirani
radijski programi
sa posebnim sadržajima (npr. isključivo
informativni program, program klasične muzike,
jazza ili
filmske muzike) u potpunosti nedostaju
zemlji, zbog čega
se radijski program u BiH još
uvijek može nazvati
konvencionalnim i
tradicionalnim, a to se odnosi i na
njegove
sadržaje, sastavljene po principu: red domaće
muzike, red vijesti i priče iz studija. |